Bobath metoda
Početna > Terapije > Bobath metoda
Kutak za roditelje
Pročitajte više informacija koje bi vas mogle zanimati…
NEUROMUSKULARN SKOLIOZE
Javljaju se rjeđe (5-7%) u odnosu na ostale skolioze.
To je vrsta skolioze koja se javlja kao posljedica neuromuskularnih poremećaja ili problema s mišićno-koštanim sustavom koji utječu na ravnotežu i potporu kralježnici. Ova vrsta skolioze često se razvija kao komplikacija osnovnog neuromuskularnog poremećaja ili bolesti.
Javljaju se kao posljedica kod cerebralne paralize, mišićne distrofije, spinalne mišićne atrofije.
OBLIK KRIVINE UKAZUJE NA UZROK
Izgled kralješka kod neuroloških skolioza
To su velike duge krivine /bočne/ jednostruke koje često mogu brzo napredovati. Ako su uznapredovale dovode do problema s disanjem i funkcijom srca. Mijenjaju znatno oblik prsnog koša.
Slabost mišića koji onemogućavaju održavanje kralježnice u pravilnom položaju.
Bez podrške muskulature dolazi do krivljenja kralježnice
Najčešće su to pacijenti koji ne hodaju, skolioza utječe na uspravljanje u sjedećem položaju zbog problema s mišićima te su pokreti u ramenom obruču i rukama ograničeni.
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, testa pretklona u sjedećem položaju, rtg snimke.
Terapija uključuje fizioterapiju, TLSO ortoze koje se koriste za potporu u sjedećem položaju, te kirurši zahvat.
Timski pristup koji uključuje fizijatra, fiziterapeuta, ortopeda i ortotičara ključan je u liječenju svih oblika skolioza.
TLSO ortoze za neuromuskularne skolioze izrađuju se kao rasteretne za potporu u sjedećem položaju, simetrične. Olakšavaju funkciju gornjih ekstremiteta i konrtolu glave. Održavaju simetričan položaj trupa i simetrično sjedenje.
TLSO za SMA
S obzirom na promijenjen oblik prsnog koša, često otežano disanje rade se od tanjeg materijala s otvorom za trbuh kako bi omogućile abdominalno disanje.
60 – 90 % pacijenata sa SMA tip 1 i 2 imaju skoliozu
SPINALNA MIŠIĆNA ATROFIJA – ŠTO SVE TREBA ZNATI O FIZIKALNOJ TERAPIJI
Spinalna mišićna atrofija (SMA) je genetska, nasljedna, progresivna, neuromišićna bolest uzrokovana mutacijom na kromosomu 5q, koja se očituje gubitkom skeletnih mišića zbog progresivne degeneracije stanica prednjeg roga u kralježničnoj moždini i motoričkih jezgara u moždanom deblu. Znakovi bolesti se javljaju u dojenačkoj dobi ili kasnije djetinjstvu, ovisno o tipu SMA, a mogu uključiti: hipotoniju, hiporefleksiju, otežano sisanje, gutanje i disanje, smetnje u razvoju a u teškim slučajevima ranu smrt. Dijagnoza se postavlja genetičkim testiranjem. Liječenje je medikamentozno genskom terapijom: nusinersenom (Spinraza) koji se primjenjuje inratekalno svaka 4 mjeseca, risdiplamom (Evrysdi) koji se uzima svakodnevno peroralno, onasemnogene abeparvovec (Zolgensma) koja se daje intravenski jednokratno. Sami ljekovi bez popratnog provođenja fizikalne terapije, nemaju učinka!
Tipovi SMA:
Tip I spinalne mišićne atrofije (Werdnig–Hoffmannova bolest) je prisutana in utero ili postaje simptomatska otprilike u dobi od 6 mjeseci. Bolesnici imaju hipotoniju (pri rođenju), hiporefleksiju, fascikulacije jezika i poteškoće pri sisanju, gutanju i disanju. Zbog respiratorne insuficijencije 95% djece umire u 1. godini života, a sva do 4. godine.
U tipu II (intermedijarnom) spinalne mišićne atrofije, simptomi se obično javljaju u dobi od 3 pa do 15 mjeseci; <25% oboljele djece nauči sjediti, a nijedno dijete ne nauči hoda ni puzati. Djeca imaju mlohavu mišićnu slabost i fascikulacije koje je teško primijetiti u male djece. Ugašeni su duboki tetivni refleksi. Disfagija može biti izražena. Bolest je često kobna u ranoj dobi, obično zbog respiratornih komplikacija. Međutim, napredovanje bolesti može spontano prestati, ali zaostaje trajna neprogresivna slabost uz veliki rizik za razvoj skolioze i njezinih komplikacija.
Tip III spinalne mišićne atrofije (Wohlfart–Kugelberg–Welanderova bolest) počinje u dobi od 15 mjeseci pa do 19 godina. Patološki nalazi su slični tipu I, ali bolest napreduje sporije pa oboljeli žive duže; neki bolesnici imaju normalan životni vijek. Simetrična slabost i propadanje mišića su najprimjetniji na nogama (proces napreduje od proksimalno prema distalno), a najprije zahvaća kvadricepse i fleksore kuka. Kasnije zahvaća i ruke. Očekivano trajanje života ovisi o razvitku respiratornih komplikacija.
Tip IV spinalne mišićne atrofije može biti recesivan, dominantan ili X–vezan. Bolest počinje u odrasloj dobi (30 do 60 god.) i napreduje sporo a primarno je izražena proksimalna mišićna slabosti i propadanje mišića.
Pristup SMA prema smjernicama za njegu izdanim 2007. godine1 uz nadopunu 2018. godine2 je interdisciplinarni, a obuhvaća DIJAGNOZU, REHABILITACIJU, ORTOPEDSKI TRETMAN, PREHRANU, PULMOLOŠKU I AKUTNU SKRB, LIJEKOVE, SUPLEMENTE I IMUNIZACIJU, DRUGE ORGANSKE SUSTAVE, ETIKU.
Fizikalnim pregledom djeteta s tipom I SMA dužni smo procjeniti: posturalnu kontrolu, skoliozu, dislokacije kukova, toleriranje sjedenja, deformitete prong koša, kontrakture (mjerenjem opsega pokretljivosti kutomjernom), mišićnu slabost (postojanje antigravitacijskih pokreta); primjeniti funkcionalne skale (CHOP intend) te motorički razvoj (HINE ljestvicom).
Cilj fizikalne terapije je održanje, što je moguće duže simetrije, fleksibilnosti, mobilnosti tijela od vrha glave do vršaka nožnih prstiju – za najfunkcionalniji život lišen boli.
Fizikalnoj terapiji pristupamo snažeći dominantno ekstenzorne skupine mišića, provodeći redovito vježbe istezanja, pravilnim pozicioniranjem djeteta u ležanju, sjedenju i stajanju pazeći na simetriju tijela.
Vježbe se preporučuju provoditi dvaki dan 30 – 60 minuta, kroz igru, razonodu i zabavu koliko je to moguće. Za slabije tipove /tip I I slabiji tip II (a i b)/ vrlo je važno provoditi respiratorne vježbe. One ne samo da omogućuju bolje disanje već oblikuju prsni koš, time sprječavajući preuranjeni razvoj deformacija (zvonoliki prsni koš sa slabijim kapacitetom gornjih dijelova pluća). Pozicioniranje djeteta i vertikalizacija (u sjedeći i stojeći položaj) katkad je moguća samo uz upotrebu slijedećih ortopedskih pomagala: torako-lumbo-sakralne ortoze (TLSO); ortoze za nožni zglob i stopala (AFO), ortoze za koljena, nožni zglob i stopala (KAFO), ortoze za kukove, koljena, nožni zglob i stopala (HKAFO); pomagala za stajanje (tzv. stajalice) te invalidska kolica (aktivna, kolica s posebnom prilagodbom, kolica s posebnom prilagodbom sjedišta, elektromotorna). Pomagala primjenjujemo na vrijeme, što znači prilagođeno djetetovom fiziološkom stupnju razvoja.
Dr. Ivana Kern
1Mercuri E, Finkel RS, Muntoni F et al. Diagnosis and management of spinal muscular atrophy: Part 1: Recommendations for diagnosis, rehabilitation, orthopedic and nutritional care. Neuromuscul Disord. 2018;28(3):103-115. Doi:10.1016/j.nmd.2017.11.005
2Finkel RS, Mercuri E, Meyer OH, et al. Diagnosis and management of spinal muscular atrophy: Part 2: Pulmonary and acute care; medications, supplements and immunizations; other organ systems; and ethics. Neuromuscul Disord. 2018;28(3):197‐207.
